CRIJEVNI POREMEĆAJI

Iritabilno crijevo (Sindrom iritabilnog crijeva)

Kod sindroma iritabilnog crijeva, pacijent ima razne gastrointestinalne tegobe – ali bez organskih uzroka. Radi se o smetnjama u funkciji probavnog sistema. Ovdje pročitajte ko biva pogođen i koje su mogućnosti dijagnoze i liječenja.

Šta je to „iritabilno crijevo“ (Sindrom iritabilnog crijeva, SIC)?

Iritabilno crijevo (Sindrom iritabilnog crijeva, SIC, engl. Irritable Bowel Syndrome, IBS, ili također Colon irritabile = iritabilni kolon) jedan je od najčešćih funkcionalnih poremećaja gastrointestinalnog trakta. Ne samo da je zahvaćeno debelo crijevo, već je zahvaćen i cijeli probavni sistem. Uprkos detaljnom ljekarskom pregledu, ne može se naći organski uzrok ove probavne smetnje.

Procjenjuje se da oko 20% stanovništva u industrijski razvijenim zemljama u većoj ili manjoj mjeri pati od sindroma iritabilnog crijeva. Žene su pogođene otprilike dvostruko češće od muškaraca. Simptomi se obično prvi put pojavljuju u dobi između 20. i 30. godine života i često traju mjesecima, pa i godinama. Unos antibiotika vezan za crijevnu infekciju, često se prepoznaje kao okidač (tzv. postinfektivni sindrom iritabilnog crijeva). Kvaliteta života pacijenata često je znatno smanjena.

Kakvi simptomi se javljaju kod sindroma iritabilnog crijeva?

Tipični simptomi iritabilnog crijeva uključuju bolove u stomaku, grčeve, nadutost i zatvor i/ili proljev. Stres dodatno pogoršava simptome. Simptomi ponekad nestaju nakon pražnjenja crijeva ili se povećavaju nakon jela, posebno kod prevelikog unosa hrane. Tada se može dogoditi da probavni enzimi ne djeluju u punom kapacitetu, dolazi do truleži i fermentacije, što uzrokuje nadutost. Ponekad nastaje osjećaj nepotpunog pražnjenja crijeva. Mogu se javiti i žgaravica, podrigivanje i zvukovi u crijevima. Tek nakon što izuzmemo druge ozbiljne organske bolesti (drugi uzroci simptoma moraju biti isključeni), može se postaviti dijagnoza sindroma iritabilnog crijeva. Sama bolest je vrlo stresna i opterećavajuća, ali nije opasna.

Tegobe kod sindroma iritabilnog crijeva

Dijagnoza sindroma iritabilnog crijeva (SIC) postavlja se, ako su ispunjena sljedeća 3 zahtjeva:

Postoje hronični, tj. simptomi koji traju duže od 3 mjeseca (npr. bolovi u stomaku, nadutost), a koje i pacijent i ljekar povezuju sa crijevima, te koji su obično popraćeni promjenama u radu crijeva (proljev, zatvor ili izmjenični proljev i zatvor).
Tegobe su razlog što pacijent traži pomoć i/ili je vrlo zabrinut, a simptomi moraju biti toliko ozbiljni da znatno utiču na kvalitetu života.
Preduslov je da nema prisutnih promjena nakon obavljenog ljekarskog pregleda, koje bi mogle biti odgovorne za ove tegobe.

Popratne pojave

Pacijenti koji pate od sindroma iritabilnog crijeva, često imaju sljedeće tegobe ili simptome:

anksiozni poremećaji
depresija
nesanica
sindrom hroničnog umora (Chronic Fatigue Syndrome = CFS)
glavobolja (migrena)
fibromialgija (miofascijalni bolni sindrom)
menstrualne tegobe

Sindrom iritabilnog crijeva

Obrok s prijateljima, koncert ili putovanje – u kojem mnogi mogu bezbrižno uživati – nije lako izvodiv onima sa sindromom iritabilnog crijeva. Ako su stalno prisutni bolovi u crijevima, narušen je kvalitet života pojedinca. Međutim, posebno formulisni sinbiotici, zapravo mogu uticati na uzrok tegoba.

Što uzrokuje sindrom iritabilnog crijeva?

Kod pacijenata sa iritabilnim crijevom, hrana prolazi kroz probavni sistem prebrzo ili presporo. Zbog toga, oboljeli mogu patiti od proljeva (vrijeme prolaska hrane je prebrzo i smim time tekućina se ne stigne apsorbovati, stolica ostaje tekuća) ili zatvora (vrijeme prolaska je presporo). Često dolazi do neuravnotežene kolonizacije crijeva (korisne crijevne bakterije koje poboljšavaju probavu postaju manjina, nauštrb štetnih bakterija koje stvaraju plinove u crijevima, a postaju nadmoćne), prekomjerno se stvaraju crijevni plinovi koji dovode do osjećaja punoće, nadutosti i jakih bolova u stomaku. Pored toga, osjetljivost na bol se kod pacijenata s iritabilnim crijevima povećava, zbog čega imaju niži prag tolerancije na bolove usljed kontrakcija. Crijevna barijera koja štiti od štetnih tvari je oslabljena, crijevna stijenka postaje propusnija („leaky gut“ = „propusno crijevo“): izostaje odgovarajuće uklanjanje štetnih tvari. Stres pojačava simptome. Bolesnici s sindromom iritabilnog crijeva imaju povećanu predispoziciju za razvoj depresije i anksiozne poremećaje. Također se raspravlja o nepravilnom radu autonomnog nervnog sistema i povezanost s psihosomatskim poremećajima.

Uzročnici sindroma iritabilnog crijeva

Postoje razne teorije o medicinsko-zdravstvenim uzrocima sindroma iritabilnog crijeva. Pretpostavlja se da su okidači bakterijske infekcije gastrointestinalnog trakta, poremećaj imunološke funkcije probavnog sistema i abnormalna crijevna peristaltika (poremećaj pokretljivosti). Naučnici su uspjeli identifikovati niz tipičnih promjena u crijevima oboljelih. Međutim, ove promjene ne zapažaju se smo kod iritabilnog crijeva, već i kod hroničnih upalnih bolesti crijeva, divertikulitis i intolerancije na hranu.

Kako se može dijagnosticirati sindrom iritabilnog crijeva?

Dijagnoza SIC-a temelji se na tipičnom obrascu navedenih tegoba i nakon isključenja drugih kliničkih slika.

Gdje imate bolove i u kojim situacijama ih doživljavate?
Patite li od proljeva ili zatvora?
Jeste li primijetili povezanost između boli i unos određene vrste hrane ili pića?
Imate li drugih simptoma poput povraćanja, bolova u mišićima i zglobovima, žgaravice i temperature? Jeste li primijetili krv u stolici? Umarate li se brzo? Jeste li smršali? Sve navedeno bilo bi netipično za SIC i smatra se alarmantnim znakom za traženje ozbiljnijih bolesti.
Jeste li trenutno u „stresnim“ životnim okolnostima?
Bolujete li od neke druge bolesti? Pitanje o okidačima i okolnstima (npr. stres, bijes, preopterećenje) koji pogoršavaju simptome.
Uzimate li redovitu terapiju lijekovima ili ste uzimali neke lijekove u posljednjih nekoliko sedmica (uključujuči antibiotike, lijekove protiv bolova, lijekove za srce, štitnjaču, lakstive)?
Pitanja o porodičnoj anamnezi (postojanje bolesti u porodici)
Prisutnost organskih bolesti crijeva (npr. upalne crijevne bolesti – UBC, koje su povezane sa teškim proljevom)

Na početku postavljanja dijagnoze potreban je detaljan razgovor o anamnezi sa ljekarom.

Kako prepoznati sindrom iritabilnog crijeva?

Nakon ovog razgovora, provodi se fizikalni pregled, u kojem ljekar pregleda crijevni izlaz, te palpira i osluškuje abdomen. Uzorak stolice može pružiti informacije o probavnoj funkciji i funkcionalnom poremećaju crijeva. Pored toga, stolica se pregleda na skriveno (okultno) krvarenje. Osim crijevnog trakta, ljekar pregleda i mjehur, bubrege, jajnike kod žena, a ovisno o simptomima, i srce. Analiza krvi, stolice (prisutnost krvi u stolici, paraziti), urina i funkcionalni testovi organa, također daju važne informacije.

Slično kao kod nadutosti, treba i ovdje isključiti intoleranciju na hranu, kao npr. fruktozu, laktozu, sorbitol itd. Ako su simptomi akutni i prate ih gubitak tjelesne težine, groznica, umor, anemija, povraćanje, problemi sa zglobovima i/ili prisutnost krvi u stolici, uzrok mogu biti ozbiljne bolesti i potrebno je provesti daljnje medicinske pretrage. Indikacija bolesti jetre, žučnog mjehura ili gušterače, mora se pratiti.

Eventualno još slijedi pregled rektuma i debelog crijeva (kolonoskopija). U kolonoskopiji se endoskopski pregleda debelo i kraj tankog crijeva kroz analni kanal. Crijeva se mogu pregledati rendgenom pomoću kontrastnog sredstva. Ako je isključena organska bolest, intolerancija na hranu ili hronična upalna bolest crijeva, ljekar će dijagnosticirati sindrom iritabilnog crijeva. Dijagnoza SIC-a je zapravo „dijagnoza isključenja“, koja se postavlja samo ako svi drugi uzroci sigurno nisu prisutni.

Ostale moguće dijagnostičke mjere

Ultrazvučni pregled cijele trbušne šupljine (sonografija)
Rendgenski pregled crijeva i abdomena, danas uglavnom u obliku kompjuterske tomografije (CT)

Kako se liječi sindrom iritabilnog crijeva?

Sindrom iritabilnog crijeva (SIC) neugodna je bolest koja ozbiljno utiče na kvalitetu života. (Školsko) medicinsko liječenje moguće je samo u ograničenoj mjeri i usmjereno je na simptome. Najvažnije je da možete klasifikovati svoje simptome i ne brinuti se da iza njih stoji ozbiljna bolest. Budući da nuspojave konvencionalnih lijekova često mogu biti ozbiljne, mora se procijeniti jesu li rizici liječenja lijekovima veći od samih tegoba. Promjena prehrane, izbjegavanje teško probavljive hrane i hrane koja izaziva nadutost, često može ublažiti simptome. Naturopatski (prirodni) tretmani mogu biti dovoljni kao jedina terapija za blage tegobe, ali mogu se koristiti i kao podrška konvencionalnom medicinskom liječenju.

Ulje mente, rezistentno na želučanu kiselinu, čiji se aktivni sastojak oslobađa u tankom crijevu, ima opuštajući efetak. Kamilica, ulje lavande, korijander, melisa (matičnjak) i kalmus (iđirot) također imaju smirujući efekat na želudac i crijeva. Spomenute biljke dostupne su u čajnim mješavinama i drugim gotovim preparatima u Vašoj apoteci. Posebni preparati organskog porijekla od ploda papaje suzbijaju simptome poput nadutosti, boli tokom pražnjenja crijeva ili kod zatvora, te smiruju probavni sistem koji je u alarmantnom stanju.

Kod izrazito tvrde stolice, može se pokušati s oprezom primijeniti prehranu bogatu vlaknima. Savjetuje se oprez, jer vlakna također mogu uzrokovati nadutost. Sluzave tvari poput sjemenki lana, indijskog trputca (psyllium) i pšeničnih mekinja pospješuju prolaz kroz crijeva u slučaju opstipacije, apsorbiraju puno vode, a također smanjuju i proljev. Hrana poput riže, krompira i zobi ima efekat punjenja (zatvaranja). Kod nadutosti olakšanje daju preparati kima, komorača i anisa ili posebne čajne mješavine.

Šta pomaže kod sindroma iritabilnog crijeva?

Novija istraživanja pokazuju da je sindrom iritabilnog crijeva također povezan sa blagom (hroničnom) upalom i manje raznolikom, slabo funkcionalnom bakterijskom florom u crijevima. Sindrom iritabilnog crijeva često se pojavljuje nakon crijevnih infekcija, osobito često nakon liječenja antibioticima, jer se time uništava i prirodna, zdrava crijevna flora, prilikom čega se štetne bakterije mogu dalje neograničeno širiti. Posljedično dolazi do razvoja „propusnih“ crijeva i zaštitna crijevna barijera biva uništena. Smirna (Commiphora myrrha), kamilica, kafa s aktivnim ugljem pomažu „nepropusnoj“ funkciji crijeva. Međutim, kako bi se spriječili različiti uzroci sindroma iritabilnog crijeva, postoje nježne metode koje se uspješno bore protiv uzroka i također sprečavaju tegobe iritabilnog crijeva: prirodne crijevne bakterije – preparati sa probiotičkim bakterijama koje medicinsko-naučni odbori i udruženja preporučuju kod svih simptoma iritabilnog crijeva.

Ove probiotičke crijevne bakterije ne samo da uklanjaju simptome, nego i uzroke iritabilnog crijeva i vraćaju ravnotežu u crijevima na tri načina:

Crijevne bakterije su potpuno prirodni mikroorganizmi koji podržavaju našu probavu i nalaze se u zdravim crijevima.
Crijevne bakterije nemaju nepoželjne efekte – ponekad može doći do lagane nadutosti i promjene stolice na početku tretmana. Međutim, to je privremeno – prije nego što dođe do ozdravljenja.
Sa crijevnim bakterijama (uključujući bifidobakterije, laktobacile, laktokoke, streptokoke) – koje se kombiniraju u specijalnim sastavima protiv različitih uzroka – kao što su upale, sindrom propusnih crijeva („leaky gut“), štetni mikrobi (često nakon liječenja antibioticima ili crijevnih infekcija), poremećaja u motilitetu, uklanjaju se uzroci tegoba.

Koje su preporuke kod sindroma iritabilnog crijeva?

Predvidite vrijeme za opuštanje! Ako ste opušteni, to se odražava i na crijeva! Stres povećava simptome sindroma iritabilnog crijeva. Dovoljno vremena za opuštanje i redovna tjelesna aktivnost dovode crijeva u ravnotežu. Sauna, vježbanje na otvorenom i spa-tretmani imaju smisla. Metode opuštanja pomažu u kontroli simptoma u slučaju stresa, nervoze i straha. Pacijenti sa teškim mentalnim zdravstvenim problemima i depresijom trebali bi se posavjetovati sa psihoterapeutom.
Uklonite iz jelovnika hranu koja je teško probavljiva i izaziva nadutost. To zahtijeva pisanje dnevnika prehrane i otkrivanje hrane, pića i situacija koje utiču na simptome i uzrokuju nelagodu. Prevencija je bolja od liječenja. Treba izbjegavati okidače iritabilnog crijeva! Kod korištenja prehrambenih vlakana koja potiču crijevnu pokretljivost, preporučuju se koristiti vlakna topiva u vodi (brašno rogača, pektin). Više manjih porcija bolje je od nekoliko velikih! Treba jesti polako i dobro sažvakati hranu! Pijte dovoljno tekućine (npr. negaziranu mineralnu vodu)! Izbjegavajte masnu i tešku hranu, kao i prehladne ili pretople napitke! Gazirana pića i voće također često uzrokuju nelagodu. Jedite redovito i uvijek u određeno vrijeme!
Prestanite pušiti, a alkohol treba konzumirati samo umjereno!
Konzumirajte (i dugoročno) probiotičke preparate, i to posebno razvijene višesojne sinbiotike. Oni štite crijevnu sluznicu i uravnotežuju probavne funkcije, te su idealni kao profilaksa i kao nadopuna u liječenju SIC-a.