OPSTIPACIJA
Zatvor (opstipacija)
Zatvor stolice, poznat pod stručnim nazivom opstipacija od kojeg pati mnogo ljudi, ozbiljno ograničava njihovu kvalitetu života. Ovdje pročitajte ko je pogođen, kako se zatvor manifestuje i koje su mogućnosti dijagnoze i liječenja.
Koji su simptomi zatvora?
Iako svaka osoba ima različitu učestalost stolice, govorimo o zatvoru (opstipaciji) kod manje od 3 stolice sedmično. Razlikujemo dvije vrste zatvora:
- akutni zatvor (koji se također naziva „situacijski“ ili „kratkotrajni“)
- hronični zatvor
Ko pati od zatvora?
Otprilike svaka četvrta odrasla osoba u zapadnom svijetu suočena je sa problemom zvanim – zatvor stolice. Žene su više pogođene opstipacijom, ali čak je i kod novorođenčadi i djece to relevantna i često vrlo stresna i mučna tema za roditelje i djecu. Trudnice također posebno pate od opstipacije.
Akutni zatvor stolice (opstipacija)
Kratkotrajni (situacijski) zatvor nije bolest, već simptom, signal tijela koji govori da nešto nije u redu. U medicini se govori o zatvoru kada:
- pražnjenje crijeva se javlja manje od 3 puta sedmično
- pražnjenje je otežano, uz naprezanje
- stolica je tvrda i kvrgava zbog dužeg vremena provedenog u crijevima (primjer kod Bristolske skale forme stolice, tip 1 i 2)
- osim probave, često se javljaju i drugi simptomi
Hronični zatvor
Hronična opstipacija je zatvor stolice koji traje najmanje 3 mjeseca i pokazuje najmanje dva ključna simptoma kod najmanje svakog 4. pražnjenja stolice:
- jako naprezanje
- kvrgava ili tvrda stolica (primjer kod Bristolske skale forme stolice, tip 1 i 2)
- subjektivan osjećaj nepotpunog pražnjenja crijeva
- subjektivan osjećaj zatvorenosti
- pomoć pri pražnjenju stolice rukama
- manje od 3 stolice sedmično
- meka, neoblikovana stolica, samo uz primjenu laksativa
- isključenje sindroma iritabilnog crijeva
Razlika između akutnog i hroničnog zatvora leži u brzini pojave i trajanju:
Akutni zatvor javlja se relativno brzo, tj. u roku od nekoliko sati ili nekoliko dana, dok se hronični zatvor razvija kroz duže vremensko razdoblje – obično više od 6 mjeseci.
Zatvor stolice je povezan s vrlo tvrdom stolicom, bolovima tokom rada crijeva, nepotpunim pražnjenjem stolice i osjećajem začepljenosti na izlazu crijeva. Ako se pojavljuje i krv u stolici, jaki bolovi u stomaku, povišena tjelesna temperatura, naizmjenična pojava zatvora i proljeva, to su „alarmantni simptomi“, u tom se slučaju potrebno odmah savjetovati s ljekarom.
Općenito, preporučuje se posjet ljekaru kod opstipacije – osobito ako nije „situacijski“ i kratkotrajan.
Zatvor kod djece
Kako pravilno reagovati na probavne tegobe kod djece? U mnogim slučajevima mališani ne kažu ništa kada na wc-u nije ništa izašlo, a iza toga se kriju brojni razlozi.
Što uzrokuje zatvor?
Uzroci opstipacije mogu biti razni. Važno je općenito razumijevanje fiziologije naših crijeva: ovoj velikoj mišićnoj cijevi potrebna je određena količina stolice kako bi se dobili potrebni „impulsi“ za daljnji transport crijevnog sadržaja. Ako u našoj prehrani nedostaje vlakana koja bubre i dovoljno tekućine, nedostaje potreban volumen stolice. Ako je razina hidratacije preniska, crijeva povlače (apsorbiraju) vodu iz stolice, time dolazi do otežanog transporta sadržaja kroz crijevo – to rezultira zatvorom.
Ostali uzroci zatvora:
Osim ovih uzroka (prehrana s premalo vlakana, smanjeni unos tekućine) za zatvor, postoji i niz drugih uzroka:
- manjak tjelesne aktivnosti
- psihička opterećenost/stres
- fizički/organski uzroci (npr. promjene zdjeličnog dna, hemoroidi, promjene na crijevima, pukotine na području anusa – analne fisure, sužavanje u crijevnom traktu itd.)
- poremećaji metabolizma/ravnoteže hormona (npr. hipotireoza, dijabetes, trudnoća)
- nuspojave lijekova (npr. preparati koji sadrže kalcij i aluminij protiv žgaravice (antacidi), antidepresivi, diuretici, lijekovi za povišen krvni tlak (npr. beta blokatori), opijati (jaka sredstva za ublažavanje boli, uključujući lijekove protiv kašlja s kodeinom), itd.)
- smanjena pokretljivost crijeva zbog neuroloških uzroka (npr. multipla skleroza, šećerna bolest, Parkinsonova bolest, itd.)
- poremećaji elektrolita (npr. manjak kalija, često kod pretjerane upotrebe laksativa)
Zatvor kao nuspojava hemoterapije
Osobe oboljele od raka obično moraju uz operaciju, proći i hemoterapiju ili radioterapiju. Uprkos optimiziranju terapijskih sredstava koja se koriste za bolju podnošljivost, neugodne nuspojave poput zatvora ili proljeva, ne mogu se uvijek izbjeći. Posebno prije hemoterapije, treba uporediti potencijalne prednosti liječenja sa mogućim nuspojavama.
Oboljenje od raka samo po sebi, ali terapija, mogu uzrokovati zatvor. Međutim, kako su ove terapije spasonosne i ublažavaju simptome povezane s bolešću, opstipacija ne bi trebala dovesti do prekida liječenja. Oni pacijenti koji su i ranije imali problema s probavom, obično su skloniji opstipaciji tokom hemoterapije. Međutim, akutni zatvor može se razviti kod svakog pacijenta, bez obzira na to je li imao problema s probavom ili ne. Zatvor je često uzrokovan dugotrajnim ležanjem u krevetu zbog bolesti, premalo kretanja i uzimanja lijekova. Posebno anestetici, lijekovi protiv grčeva i depresije, sedativi, sredstva za ublažavanje bolova i mišićni relaksansi djeluju na razvoj opstipacije, jer inhibiraju prirodno kretanje crijeva. Prehrana sa premalo vlakana, manjak tekućine, nervoza i depresija također mogu biti razlog za zatvor kod pacijenata s karcinomom.
Kako se postavlja dijagnoza zatvora?
Na početku svake dijagnoze potrebno je utvrditi anamnezu – kroz detaljan razgovor s ljekarom. Ljekar će od vas tražiti odgovor na nekoliko pitanja:
- prisutnost organskih bolesti crijeva
- pitanje o prisutnosti drugih bolesti, kao što su neurološki poremećaji (npr. Parkinsonova bolest, multipla skleroza, dijabetička neuropatija, itd.)
- pitanja o porodičnoj historiji oboljenja (prisutnosti bolesti u porodici)
- učestalost, boja i tekstura stolice
- prehrambene navike – u jelu i piću
- prateći simptomi poput boli i nadutosti
- pitanje o lijekovima koji se uzimaju i koji mogu imati uticati na rad crijeva
- provjera funkcije štitnjače
Nakon anamneze slijedi fizikalni pregled, u kojem ljekar pregleda crijevni izlaz, te palpira (pipa) i osluškuje abdomen. Uzorak stolice može dati informacije o probavnoj smetnji i bakterijskoj kolonizaciji crijeva. Pored toga, stolica se pregleda na skrivena (okultna) krvarenja.
U laboratoriju se analizira krvna slika (hormoni štitnjače, elektroliti poput natrija, kalija, kalcija). Ako su ove vrijednosti u granicama normale, pacijent je mlađi od 50 godina i nema pozitivnu anamnezu (akutna pojava opstipacije, gubitak tjelesne težine, krv u stolici, umor), može se započeti s liječenjem funkcionalne opstipacije.
U slučaju hronične opstipacije, pregled će biti detaljniji i na preporuku doktora provode se još i vizualne pretrage – rektosigmoidoskopija (endoskopski pregled završnog dijela debelog crijeva – sigmoidno crijevo i rektum) i u slučaju sumnje na oboljenje debelog crijeva, – kolonoskopija.
Ostale moguće dijagnostičke mjere
- Ultrazvučni pregled cijele trbušne šupljine (sonografija)
- Rendgenski pregled crijeva, danas uglavnom u obliku kompjuterske tomografije (CT)
- Utvrđivanje tranzitnog vremena debelog crijeva (vremena potrebnog da hrana prođe kroz crijevo)
Ako se ustanovi organski uzrok zatvora, prvo se mora liječiti osnovna bolest. Ako nema jasnog uzroka „lijenih crijeva“ koji bi omogućio liječenje, za uklanjanje opstipacije najprije se trebaju primijeniti opće mjere.
Što pomaže kod zatvora?
Liječenje zatvora vrlo često ide ruku pod ruku s promjenom životnih navika:
Promjena prehrane: Namirnice s visokim udjelom vlakana poput integralnog hljeba, datula, integralne riže, itd., uzrokuju da stolica nabubri i time podupiru rad crijeva. Najbolje je polako povećavati dozu vlakana, zbog mogućnosti dodatnih tegoba (nadutost, bolovi u trbuhu, osjećaj punoće), dok se crijeva ne priviknu.
Promjena u navici unosa tekućine: Čaša vode prije svakog obroka – to potiče rad crijeva. Posebno je učinkovito ujutro na prazan želudac popiti čašu vode.
Više fizičke aktivnosti: Bilo da se radi o biciklizmu, plivanju, trčanju ili nordijskom (brzom) hodanju – fizička aktivnost je jedan od ključnih faktora za uspjeh, ako se želi ponovno aktivirati crijevna aktivnost.
Steknite rutinu! Trening za uspostavu redovne stolice: Nemojte suzbijati poriv za pražnjenjem stolice! Naviknite crijeva na redovito pražnjenje. Svakodnevni „trening stolice“, donosi rednu svakodnevnu rutinu.
Masaža debelog crijeva i komplementarne terapije: Masaža stomaka kružnim pokretima u smjeru kazaljke na satu, duž debelog crijeva, potiče crijeva – dovoljno je pet minuta dnevno. Osim toga, mogu se primijeniti vježbe disanja, joga, tradicionalna kineska medicina, jačanje mišića stomaka i zdjeličnog dna, kao i opuštanje mišića nogu, stražnjice i lumbalnog dijela leđa, masaža vezivnog tkiva (limfna drenaža, refleksna masaža stopala).
Probiotici: Potreban nam je veliki broj različitih probiotičkih bakterija u našim crijevima, jer one dodatno razgrađuju hranu u našem tijelu i čine je upotrebljivom. Ako se bakterijska crijevna flora smanji i ošteti (npr. zbog lijekova – antibiotici, stresa ili nezdrave prehrane), započinju procesi fermentacije ili truljenja, što može umanjiti i usporiti crijevnu aktivnost. Za izgradnju i obnovu oštećene crijevne flore, preporučuju se sinbiotici s visoko aktivnim bakterijskim sojevima. Oni štite crijevnu sluznicu, potiču metaboličke procese i mogu povećati učestalost stolice, poboljšati konzistenciju stolice i skratiti vrijeme boravka hrane u crijevima.
Kućni lijekovi i prirodna pomoć kod zatvora
- Šljive, smokve i drugo voće (svježe ili sušeno), kao i kiseli kupus (kao povrće ili sok), mogu potaknuti rad crijeva. Papaja ima posebno pozitivan efekat na simptome opstipacije. Enzimi papaje koji regulišu probavu, povećavaju pokretljivost crijeva i uravnotežuju probavnu aktivnost.
- Prehrambena vlakna poput lanenog sjemena, psilijuma i mekinja su sredstva za bubrenje, koja uslijed apsorpcije vode u crijevima bubre i povećavaju volumen stolice, uslijed čega se rasteže crijevna stijenka i potiče se pokretljivost crijeva. Pri tome je ključan adekvatan unos tekućine.
- Kafa također može potaknuti refleks za pražnjenje stolice.
- „Brzu“ hranu, proizvode od bijelog brašna, slatkiše, životinjske masti, crni čaj i kakao treba izbjegavati.
Terapija lijekovima
U slučaju da gore navedene mjere ne pomažu dovoljno, mogu se primijeniti laksativi (npr. Glauberova sol, gorka sol, laktuloza, čaj listova sene, čaj od kore krkavine, aloa, ricinusovo ulje, bisakodil, natrijev pikosulfat), ali samo u kratkom periodu i uz nadzor ljekara. Međutim, ovdje je potreban oprez, te je kod dugotrajne primjene potrebno pratiti moguće nuspojave, kao npr. srčanu aritmiju zbog prekomjernog gubitka kalija. Manjak kalija – često izazvan zlouporabom laksativa – može čak i pogoršati simptome opstipacije. Prokinetici potiču peristaltiku crijeva (pokretljivost), na taj se način ostaci hrane brže izlučuju. Također, treba obratiti pažnju na nuspojave!
