Neravnoteža vaginalne flore
Žensko zdravlje
Ženska vaginalna flora važan je zaštitni štit protiv štetnih mikroba. Milijarde različitih korisnih laktobacila – koji se nazivaju i bakterijama mliječne kiseline – u vagini stvaraju kiselu pH vrijednost (3,8-4,5) u kojoj se patogene bakterije i gljivice ne mogu razmnožavati. Ova je zaštita osobito važna kako bi cijeli reproduktivni sistem žena bio zdrav i funkcionalan.
Vaginalna flora
Vaginalna flora gradi se od rođenja oralnim unosom korisnih bakterija. Ovi važni simbionti tačno znaju svoje odredište u ljudskom tijelu i u vrlo kratkom vremenu pronalaze svoje mjesto. Dakle, osobito nakon uzimanja antibiotika, ali i kada se pojave drugi poremećaji u vaginalnoj regiji, ključno je oralnim putem ponovno uvesti upravo one bakterije koje potom koloniziraju vaginu u vrlo kratkom vremenu. Uobičajena vaginalna flora spolno zrelih žena sastoji se prije svega od laktobacila (tzv. Döderlein bakterije) i drugih anaerobnih i aerobnih bakterija iz kože i crijevne flore. Pod uticajem estrogena dolazi do stvaranja glikogena u skvamoznom epitelu ćelija sluznice, a tako dobiveni glikogen metabolizira se uz pomoć laktobacila u mliječnu kiselinu (laktat), stvarajući tako kiseli pH od 3,8-4,4. Takva kisela sredina omogućuje stvaranje azot monoksida (NO), koji ima baktericidni i virucidni efekat uništavanjem staničnih membrana patogenih bakterija ili proteinskih ovojnica virusa. Pored toga, patogene mikroorganizme kontroliše hidrogen peroksid (H2O2), koji luče laktobacili (Wolf, 2009.). U vaginalnoj flori žena kojima je dijagnosticirana bakterijska vaginoza (BV) postoji značajno manji broj laktobacila koji stvaraju H2O2.
Ovisno o etničkom porijeklu žena, dominiraju različite vrste laktobacila, pri čemu je kolonizacija bakterijama Lactobacillus crispatus i Lactobacillus jensenii povezana sa smanjenom učestalošću bakterijske vaginoze (Antonio, 1999.) Naučno istraživanje provedeno na trudnicama pokazalo je da kod žena sa zdravom vaginalnom florom prevladavaju vrste L. crispatus, L. rhamnosus, L.gasseri i L. jensenii (Kiss, 2007.).
Bakterijska vaginoza (BV)
Bakterijska vaginoza (BV) je najčešći mikrobiološki poremećaj vaginalne flore žena reproduktivne dobi. Ovaj klinički sindrom proizlazi iz gubitka sojeva laktobacila koji proizvode H2O2 u vagini, odnosno zbog prekomjernog rasta vaginalne flore sa Gardnerella vaginalis, Bacteroides spp., Prevotella spp. ili drugih anaerobnih patogenih bakterija. Prevalencija u Europi iznosi 5% (kod žena koje odlaze na preventivni ljekarski pregled), tokom trudnoće učestalost dramatično raste na 7-22%.
Simptomi i terapijske mogućnosti bakterijske vaginoze
Bakterijska vaginoza često je povezana sa sivo-bjelkastim i neugodnim iscjetkom mirisa na ribu. Povremeno se mogu javiti i bolovi tokom spolnog odnosa. Najvažniji znak je neravnoteža vaginalne flore – pH vrijednost je iznad 4,5. Osim svrbeža, postoje i bolovi u vaginalnom području i donjem dijelu trbuha, kao i tegobe tokom spolnog odnosa.
BV se primarno liječi oralnim ili lokalnim antibioticima (metronidazol, klindamicin). Međutim, ovaj tretman se ne preporučuje u prvom tromjesečju trudnoće. Zbog povećanog rizika od BV-a , posebno tokom trudnoće, postavlja se pitanje adekvatnih terapijskih alternativa.
Ako postoji BV, vaginalni epitel obično ima polimikrobni biofilm – tipičan za hronične infekcije. Ovaj biofilm ne može se ukloniti svim dosadašnjim terapijama, zbog čega se BV vrlo često hronično ponavlja: nakon 3 mjeseca, samo 60-70% oboljelih nema simptoma, nakon pola godine stopa izliječenja još je daleko ispod.
Prema najnovijim saznanjima, primjena određenih sojeva laktobacila omogućuje značajno smanjivanje relapsa BV-a nakon prethodnog liječenja antibioticima ili sredstvima za smanjenje pH vrijednosti: korištenjem probiotika, broj recidiva BV-a može se smanjiti za otprilike 50% (AWMF, 07/2013). Savremeni oblik primjene probiotika je oralna primjena odabranih sojeva laktobacila. To odgovara prirodnom načinu na koji probiotičke bakterije koloniziraju vaginalni trakt na početku života. Studije pokazuju da rektum, odnosno crijeva igraju važnu ulogu kao rezervoar za laktobacile koji koloniziraju vaginalni trakt (Petričević, 2012). Oralna primjena može spriječiti dodatnu iritaciju nadražene vaginalne sluznice hemijskim dodacima ovojnice kapsula i vaginaleta. Vagina se u roku od nekoliko dana prirodno navlaži metabolitima laktobacila.
Bakterijska vaginoza u trudnoći
Prevencija ili pravovremeno liječenje bakterijske vaginoze tokom trudnoće posebno je važno u savjetovanju sa ginekologom, jer postoji povećan rizik od preuranjenih trudova, odnosno preuranjenog prsnuća vodenjaka i time prijevremenog poroda. Uz to, nedostatak kiselinskog zaštitnog štita, može dovesti i do infekcija.
Vaginalne gljivice
Vulvovaginalna kandidijaza (VVC), koja se naziva i vaginalna gljivična infekcija, također je jedna od najčešćih infekcija ženskog genitalnog trakta: 70-75% žena obolijeva barem jednom u životu, a do 50% žena doživi recidivirajuće infekcije. Najčešći uzrok je gljivica iz roda kvasnica Candida albicans (85-90%), ali i C. glabrata i druge vrste gljivica također mogu uzrokovati simptome. Dijagnoza se temelji na kombinaciji anamneze, kliničkih simptoma i mikroskopskog otkrivanja kvasca (gljivice) iz vaginalne tekućine.
Simptomi i terapijske mogućnosti kod vaginalnih gljivica
Najčešći simptom VVC-a je svrbež, a dolazi i do promjena u iscjetku (pojačan sirasti iscjedak), vaginalnog crvenila, osjećaja boli, peckanja, boli tokom spolnog odnosa i mokrenja.
Terapija se provodi lokalno ili oralno antimikoticima (antifungalnim lijekovima), iako postoje i ograničenja u primjeni tokom trudnoće. Pored toga, Candida glabrata nije dovoljno osjetljiva na uobičajene doze svih antimikotika odobrenih u ginekološke svrhe (AWMF, 12/2013). Upravo zbog toga probiotici postaju sve važniji: već su identificirani sojevi laktobacila koji značajno smanjuju vaginalnu kolonizaciju patogenima i mogu igrati zaštitnu ulogu kod VVC-a.
Crijevne bakterije i hormoni
Crijevne bakterije i njihova interakcija s hormonalnom ravnotežom postaju žarište istraživanja u nauci. Početni rezultati istraživanja pokazuju da mikrobiom crijeva ima značajnu ulogu u regulaciji vlastitih hormona u tijelu i stoga može uticati na rizik od razvoja hormonskih bolesti.
Infekcije mokraćnog sistema
Naravno, osvježenje skakanjem u hladnu vodu je zabavno – bilo u bazenu ili moru. Ali, zabava plivanja nije uvijek bez posljedica. Bakterije, gljivice i drugi mikroorganizmi vrebaju na prostirkama, ležaljkama i u bazenima. Budući da se koža „raskvasi“ nakon dužeg kontakta s vodom, povećava se rizik od infekcije patogenim mikroorganizmima, čak i u hloriranoj vodi. Naročito je vagina često ulaz otvorenih vrata za ove neželjene „cimere“. Ako kod mokrenja osjetite simptome kao što su peckanje, pojačani nagon za mokrenjem ili osjetite bolove u donjem dijelu trbuha, možda imate infekciju mokraćnog sistema. Neugodan sivo-bjelkasti iscjedak mirisa na ribu, kao i osjećaj vlažnosti i peckanja u genitalnom području, s druge strane, ukazuju na bakterijsku vaginozu. Analiza mokraće test trakama, odnosno vaginalni bris kod doktora, brzo pružaju informacije. Jedan od razloga zašto može doći do poremećaja osjetljive ravnoteže vaginalne flore je zamjena prirodnih zaštitnih bakterija mliječne kiseline koje koloniziraju zdravo žensko genitalno područje, bakterijama iz kupki. Studije pokazuju da vaginalnu floru možemo uzimanjem posebnih probiotika, ne samo ojačati, već i vratiti u ravnotežu.
Savjeti za prevenciju: Pijte puno tekućine tako da se mikroorganizmi uopće ne stignu zadržavati u mokraćnoj cijevi, ne hodajte bosi i mokre kupaće kostime zamijenite suhim.
Zaštitna vaginalna flora
Zdrava vaginalna flora uglavnom se sastoji od različitih vrsta laktobacila, koji imaju središnju ulogu u zaštiti urogenitalnog trakta od patogenih mikroba i infekcija, vlastitom proizvodnjom mliječne kiseline: prije razdoblja promjena (menopauze), visoka razina estrogena potiče stalnu i prirodnu kolonizaciju vagine laktobacilima.
Karcinom dojke i vaginalna flora
Međutim, stvaranje estrogena sprečava se potrebnom antihormonskom terapijom. Mnoge pacijentice sa karcinomom dojke suočavaju se sa tzv. urogenitalnim sindromom u vrlo kratkom roku: kombinacija hemoterapije i antihormonske terapije dovode do smrti laktobacila i do stanjivanja vaginalnog zida (vaginalna atrofija). Posljedice se mogu brzo osjetiti: vaginalna suhoća, svrbež i peckanje, bolni i/ili učestali nagon za mokrenjem i ponavljajuće infekcije ozbiljno smanjuju kvalitet života žena.
